:((

Noćas dobismo zadatak da odgovorimo na pitanje ko smo mi. Pisale smo i lupetale ono što nam je naumpalo i ono što nam je važno kao dokaz našeg identiteta. Na kraju……….pouka, šta ćemo odgovoriti kad nas melek upita ko smo. Ja sramote braćo draga:(

Nastavi čitanje →

???

Kao dijete uvijek sam se pitala kako bi to izgledalo da sam jedinica u roditelja. Danas se pitam kakav bi mi život bio bez njih? Bez onih koji se raduju mojoj sreći i koje žalosti moja tuga. One koje te nasmiju do suza, ali i rasplaču do smjeha. Koje me tapšu po ramenu kad sam…

Nastavi čitanje →

:(

Leti dunjaluk, a i mi svaki čas bliži selidbi s njega. Koliko god bili svjesni te činjenice opet nas iznanadi odlazak poznanika, bližnjeg…………..I danas dvije godine odkako ga nema. Proletilo, a opet dugo, predugo……………Još uvijek glas zadrhti kad ga spomenem. Suzu obrišem kad niko ne vidi…………..Pusta kuća, avlija. Zaraslo sve bez muške ruke, bez kose,…

Nastavi čitanje →

///

S obzirom da su nam autobuske linije redovne ( ne daj Bože nikome) vazda žbiham pogledom po usputnim stanicama da povezem koga usputile. Tako i noćas, moj Paša i ja, stanemo jednoj ženi koja sva zadihana sjede u auto. Kaže da joj kombi pobježe iako je trčala da ga stigne i na toj desetominutnoj vožnji…

Nastavi čitanje →

Isčitah postove do kraja, mislim, početka. Ismijah se onako, sama sa sobom. Lijepo je prisjetiti se svega toga od prije nekoliko godina. Žao mi što ne pribilježi još nekih zanimljivih detalja, a bilo ih je……….na hajr. Noćas neko spomenu blog mahalu, i da više nije kao što je nekad bila. Možda. A možda i jeste…

Nastavi čitanje →

:(

Ne tako davno ( po meni ) drzala me je za ruku u cekaonici kod doktora, mnogo puta i hrabrila….i tjesila…….. Ovoga puta  sam ja nju odvela doktoru, drzala ispod ruke i hrabrila kao maleno dijete. Sta ti je dunjaluk………..cas-tren…………

Nastavi čitanje →