čula ja
Po našem mezhebu se ne mogu udavat i ženit familija sve do deveta koljena. Rekla komšinica Azra inače veoma pametna žena.
Po našem mezhebu se ne mogu udavat i ženit familija sve do deveta koljena. Rekla komšinica Azra inače veoma pametna žena.
Eh, kad se sjetim koliko smo je samo nagovarale i ubrzavale da rodi još jedno dijete. Čak je i jedna moja draga haljina zalegla kao mito. A rodio se u težak vakat. Samo nekoliko dana nakon babinog odlaska. Nadala sam se potajno da će dobiti njegovo ime. Nikada nisam bila pristalica toga, ali tada sam…
Noćas dobismo zadatak da odgovorimo na pitanje ko smo mi. Pisale smo i lupetale ono što nam je naumpalo i ono što nam je važno kao dokaz našeg identiteta. Na kraju……….pouka, šta ćemo odgovoriti kad nas melek upita ko smo. Ja sramote braćo draga:(
Nagurasmo lijepih godina iza nas…………..Ni sama ne mogu da vjerujem da je toliko prošlo, mislim, ne mogu da vjerujem da sam toliko stara………….Bilo jednom davno, desilo se i traje još. Kad pogledam oko sebe čisti ibret.
Kao dijete uvijek sam se pitala kako bi to izgledalo da sam jedinica u roditelja. Danas se pitam kakav bi mi život bio bez njih? Bez onih koji se raduju mojoj sreći i koje žalosti moja tuga. One koje te nasmiju do suza, ali i rasplaču do smjeha. Koje me tapšu po ramenu kad sam…
Leti dunjaluk, a i mi svaki čas bliži selidbi s njega. Koliko god bili svjesni te činjenice opet nas iznanadi odlazak poznanika, bližnjeg…………..I danas dvije godine odkako ga nema. Proletilo, a opet dugo, predugo……………Još uvijek glas zadrhti kad ga spomenem. Suzu obrišem kad niko ne vidi…………..Pusta kuća, avlija. Zaraslo sve bez muške ruke, bez kose,…
S obzirom da su nam autobuske linije redovne ( ne daj Bože nikome) vazda žbiham pogledom po usputnim stanicama da povezem koga usputile. Tako i noćas, moj Paša i ja, stanemo jednoj ženi koja sva zadihana sjede u auto. Kaže da joj kombi pobježe iako je trčala da ga stigne i na toj desetominutnoj vožnji…
Isčitah postove do kraja, mislim, početka. Ismijah se onako, sama sa sobom. Lijepo je prisjetiti se svega toga od prije nekoliko godina. Žao mi što ne pribilježi još nekih zanimljivih detalja, a bilo ih je……….na hajr. Noćas neko spomenu blog mahalu, i da više nije kao što je nekad bila. Možda. A možda i jeste…
Ne tako davno ( po meni ) drzala me je za ruku u cekaonici kod doktora, mnogo puta i hrabrila….i tjesila…….. Ovoga puta sam ja nju odvela doktoru, drzala ispod ruke i hrabrila kao maleno dijete. Sta ti je dunjaluk………..cas-tren…………